Osiguranje kvaliteta

Riječ Rektora

Osiguranje kvaliteta u visokoškolskim institucijama u BiH predstavlja veliki izazov, i njegovo postepeno uvođenje će unaprijediti visoko obrazovanje u Bosni i Hercegovini, ali i sami način organizacije i isporuke znanja studentima na visokoškolskim institucijama. Institucije visokog obrazovanja garantuju da će se standardi i kvaliteti obrazovanja koji se primjenjuju na toj instituciji održavati i konstantno usavršavati.

Univerzitet „Džemal Bijedić" u Mostaru trajno je opredjeljen za poboljšanje kako organizacione strukture, tako i kvaliteta obrazovanja, pružanja i isporuke znanja. Još 2003. godine Univerzitet „Džemal Bijedić" u Mostaru donosi Plan institucionalnog razvoja (PIR), u okviru kojeg je strateškim ciljevima definisan i sistem upravljanja kvalitetom. Tako npr. strateški cilj broj 3 kaže da će Univerzitet ...osigurati visok nivo kvaliteta nastave, uz njeno povezivanje s istraživanjima, kako bi se stvorili uslovi za individualni i intelektualni razvoj studenata..., strateški cilj 12. govori o razvoju sistema upravljanja kvalitetom, a strateški cilj 15. odnosi se na «uspostavljanje i održavanje visokih standarda i kriterija koji će Univerzitet učiniti konkurentnim partnerom u regiji i Evropi», što jasno pokazuju opredjeljenje Univerziteta «Džemal Bijedić» u pogledu osiguranja kvaliteta.

Nažalost, bez adekvatne zakonske regulative iz oblasti visokog obrazovanja i sa minimalnim finansijskim i svakim drugim ulaganjima u visoko obrazovanje, bh. univerziteti su prepušteni sami sebi, što rezultira i neprovođenjem ili djelimičnim provođenjem univerzitetskih projekata, planova, aktivnosti i programa.

Univerziteti u BiH su 2004. godine prošli Institutional Evaluation Programme koji je provela Evropska asocijacija univerziteta/European University Association (EUA), što je predstavljalo prvu vanjsku reviziju bh. univerziteta, i Univerziteta „Džemal Bijedić" u Mostaru. Finalni izvještaj EUA svakako je pomogao Univerzitetu „Džemal Bijedić" u budućem radu i aktivnostima, dajući smjernice i ukazujući na probleme i moguće pravce razvoja Univerziteta «Džemal Bijedić» u Mostaru.

Projekat „Osiguranje kvaliteta na bh. univerzitetima" zaista predstavlja izuzetno dobar pokušaj da se, u današnjoj situaciji u kojoj se bh. univerziteti nalaze, pažnja skrene na ovo što je istinski važno – kvalitet obrazovanja. U okviru ovog projekta, na Univerzitetu „Džemal Bijedić" u Mostaru je u septembru mjesecu otvorena novoopremljena Kancelarija za osiguranje kvaliteta, zaposlen je koordinator za osiguranje kvaliteta, napravljen je plan rada...

Shvatajući važnost reorganizacije Univerziteta i uvođenje novih metoda u nastavi u skladu sa Bolonjskim principima, na Univerzitetu „Džemal Bijedić" u Mostaru trenutno je u fazi izrade Strategije razvoja Univerziteta „Džemal Bijedić". Također je važno pomenuti i druge organizacije koje pomažu razvoj visokog obrazovanja u BiH: Vijeće Evrope, Europska komisija, OSCE, studentske organizacije, te ostale vladine i nevladine organizacije i institucije...

Univerzitet „Džemal Bijedić" želi da igra važnu ulogu u društvenom razvoju i transformaciji, uz očuvanje temeljnih akademskih vrijednosti koji su stubovi njegovog razvoja još od samog osnivanja osnivanja Univerziteta, a uspostavljanje sistema kvaliteta i osiguranje kvaliteta će biti od izuzetne važnosti i pomoći u ovoj univerzitetskoj misiji.

Prof.dr. Fuad Ćatović
Rektor Univerziteta «Džemal Bijedić» u Mostaru

U okviru Tempus projekta „Osiguranje kvalitea na univerzitetima u BiH" na Univerzitetu „Džemal Bijedić" u Mostaru 11 septembra 2006. godine je otvorena Kancelarija za osiguranje kvaliteta.

Kancelarija za osiguranje kvaliteta je fizički smještena u Rektoratu Univerziteta „Džemal Bijedić" u Mostaru, u prizemlju.

O kvalitetu u visokom obrazovanju

Težnja za ostvarivanjem visokih standarda kvaliteta nije nova strategija za univerzitetske zajednice.

Nov je način njene implementacije, gdje se kvalitetu pristupa na sistematičniji, struktuiraniji, cjelovitiji i transparentniji način. Bit takvog pristupa možda najbolje razjašnjava rečenica, prema kojoj „nije smisao u tome da se od visokoobrazovnih institucija traže stvari koje one oduvijek rade, već je smisao u iznalaženju boljih načina za ostvarivanje ciljeva koje su oduvijek imale".

Iako postoje mnogobrojni razlozi zbog kojih je u posljednjoj deceniji osiguranje kvaliteta visokog obrazovanja postao cilj od najvećeg značaja i prioriteta u Evropi, ipak se može zaključiti da je Bolonjski proces dao najznačajniji podstrek razvoju u tom pravcu.
Evropa je Bolonjskom deklaracijom jasno iskazala svoje velike političke, kulturne i ekonomske aspiracije, pri čemu je visokom obrazovanju dodijeljena ključna uloga u njihovom ostvarivanju.

Ako znamo da je konačni cilj harmonizacije sistema visokog obrazovanja na tlu Evrope, stvaranje evropskog okvira za saradnju, s ciljem izgradnje „savršenije, uticajnije Evrope znanja", tada je jasno da je kvalitet visokog obrazovanja ključni faktor uspjeha. Tako se Bolonjskom deklaracijom, a posebno dokumentima koji su uslijedili nakon nje, jasno naglašava da „sistemi osiguranja kvaliteta imaju vitalnu ulogu u osiguravanju visokih standarda kvaliteta i olakšavanju uporedivosti kvalifikacija diljem Evrope. Saradnja agencija za osiguranje kvaliteta, te razvoj zajedničkih standarda, procedura i smjernica u pogledu osiguranja kvaliteta doprinijet će većoj transparentnosti i izgradnji međunacionalnog povjerenja, te tako doprinijeti mobilnosti studenata i priznavanju kvalifikacija, što je od suštinskog značaja za atraktivnost i konkurentnost evropskog visokog obrazovanja".
Pri tome se naglašava da visokoobrazovne institucije imaju primarnu odgovornost za kvalitet visokog obrazovanja, pri čemu se podrazumjeva da će u nacionalnim okvirima, visokoobrazovnim institucijama biti osigurana neophodna autonomija kako bi mogle, na bazi svojih stečenih prava odgovoriti i na preuzete obaveze.
Kao rezultat takvog zahtjeva, posljednjih godina, svjedoci smo temeljitih reformi visokog obrazovanja diljem Evrope, koje su rezultirale izmjenama zakonske regulative u skladu sa Bolonjskim principima, te pojavom nacionalnih sistema osiguranja kvaliteta.
U tom smislu, Bolonjski proces postaje jak izazov i za visokoobrazovne institucije u BiH, ali i prilika za našu državu- potpisnicu Bolonjske deklaracije, da izvrši prevrednovanje i redefinisanje svoje politike visokog obrazovanja, provede temeljitu reformu visokog obrazovanja, prilagodi svoju zakonsku regulativu principima i ciljevima Bolonjskog procesa i time stvori pretpostavke i obavezu visokoobrazovnim institucijama za njihovu implementaciju.
Cilj takve reforme trebalo bi da bude prije svega stvaranje „ Bosne i Hercegovine znanja", a time i dugoročnih pretpostavki za rast i razvoj BiH društva, nakon čega bi i internacionalne aspiracije imale smisla i bile moguće.

Sveobuhvatne reforme nacionalnih sistema visokog obrazovanja na tlu Evrope, provedene u cilju njihove harmonizacije i „integracije” u tzv. Evropski prostor visokog obrazovanja, jasan su pokazatelj da je prošlo vrijeme izolacije visokog obrazovanja u nacionalnim okvirima, a posebno samoizolacije visokoobrazovnih institucija i obrazovanja koje se odvaja od realnih društvenih potreba.
Evropski stručnjaci upozoravaju da će visokoobrazovne institucije, u vremenu koje dolazi, biti sve više izložene pritiscima sa kojima se u industrijskom svijetu suočavaju već decenijama, te da će njihov opstanak sve više ovisiti o njihovoj sposobnosti da odgovore na rastuće zahtjeve u pogledu kvaliteta njihove obrazovne ponude, transparentne brige o osiguranju i kontinuiranom unapređivanju kvaliteta, ali i ukupne efikasnosti poslovanja visokoobrazovnih institucija i sposobnosti vlastitog konkurentskog pozicioniranja.
U tom smislu, jasni su razlozi zbog kojih je potrebno da Univerzitet ”Džemal Bijedić” u Mostaru krene putem svoje revitalizacije, modernizacije i intrenacionalizacije, zasnovane na novom odnosu prema kvalitetu svoga rada i njegovih rezultata.

Berlinski kominike i osiguranje kvaliteta

Kvalitet visokoškolskog obrazovanja se pokazao kao srce stvaranja Evropskog područja visokoškolskog obrazovanja. Ministri se obavezuju da će podržati dalji razvoj osiguranja kvaliteta na institucionalnom, nacionalnom i evropskom nivou. Ministri naglašavaju potrebu da se izrade zajednički kriterijumi i metodologije za osiguranje kvaliteta.

Ministri, također, naglašavaju da je, u skladu sa principom institucionalne autonomije, primarna odgovornost za osiguranje kvaliteta u visokoškolskom obrazovanju na svakoj instituciji ponaosob i to daje osnovu za stvarnu odgovornost akademskog sistema u okviru kvaliteta svake države.

Prema tome, ministri se slažu da do 2005. godine državni sistemi osiguranja kvaliteta treba da obuhvate:
• Definiciju odgovornosti uključenih tijela i institucija.
• Evaluaciju programa ili institucija , uključujući internu (pr)ocjenu, izvanjsku kontrolu, učešće studenata i objavljivanje rezultata.
• Sistem akreditacije, sertifikacije ili uporedivih procedura.
• Međunarodno učešće, saradnja i stvaranje mreže.

Na evropskom nivou, ministri pozivaju ENQA preko članica, u saradnji sa EUA, EURASHE i ESIB, da izrade usaglašeni paket standarda, procedura i smjernica za osiguranje kvaliteta, da istraže načine obezbjeđenja adekvatnog sistema kontrole od strane kolega za osiguranje kvaliteta i/ili agencije ili tijela za akreditaciju, i da podnesu povratni izvještaj preko Grupe za praćenje ministrima u 2005. godini. U odgovarajući obzir će se uzeti ekspertiza drugih asocijacija i mreža za osiguranje kvaliteta.

Bergenski kominike i osiguranje kvaliteta

Skoro sve države su obavile pripreme za sistem osiguranja kvaliteta koji se temelji na kriterijumima postavljenim u Berlinskom službenom saopštenju i s visokim stepenom saradnje i umreženosti. Ipak, još postoji napredak koji se mora napraviti, osobito na planu uključenja studenata i međunarodne saradnje. Nadalje, podstičemo visokoobrazovne institucije da pojačaju svoje napore za povećanje kvaliteta njihovih aktivnosti kroz sistemsko uvođenje unutrašnjih mehanizama i njihov međuodnos s spoljašnjim osiguranjem kvaliteta.
Prihvatamo standarde i smjernice za osiguranje kvaliteta u Evropskom području visokog obrazovanja koje je predložila Evropska asocijacija za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju (ENQA). Predani smo uvođenju predloženog modela za ispitivanje agencija za osiguranje kvaliteta na nacionalnoj osnovi, poštujući zajednički prihvaćene smjernice i kriterijume. Pozdravljamo princip evropskog registra agencija koje osiguravaju kvalitet, a temelje se na nacionalnom ispitivanju. Molimo da praktični dio provođenja dalje razvija ENQA u saradnji s EUA, EURASHE i ESIB-om s povratnim izvještajem kroz Grupu za praćenje Bolonjskog procesa. Naglašavamo važnost saradnje između nacionalno priznatih agencija s obzirom na povećavanje uzajamnog priznavanja akreditacija ili odluka o osiguranju kvaliteta.
____________________________________________________________________________________
46 država su tada učestvovale u Bolonjskom procesu i Grupi za praćenje procesa: Albanija, Andora, Jermenija, Austrija, Azerbejdžan, Belgija (flamanska i francuska zajednica), Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Kipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Gruzija, Njemačka, Grčka, Vatikan, Mađarska, Island, Irska, Italija, Letonija, Lihtenštajn, Litvanija, Luksemburg, Malta, Moldavija, Holandija, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunija, Rusija, Srbija, Crna Gora, Slovačka, Slovenija, Španija, Švedska, Švajcarska, „bivša jugoslavenska republika Makedonija", Turska, Ukrajina, Ujedinjeno Kraljevstvo.

Osiguranje kvaliteta na Univerzitetu „Džemal Bijedić" u Mostaru

Univerzitet «Džemal Bijedić» u Mostaru je djelimično integrisani univerzitet. Fakulteti su još uvijek pravna lica, a Univerzitet je asocijacija fakulteta. Zakon o visokom obrazovanju na nivou BiH, kao uostalom niti na kantonalnom nivou i nakon silnih obećanja i pokušaja još uvijek nije usvojen. Univerzitet «Džemal Bijedić» radi i funkcioniše na osnovu Zakona Socijalističke republike BiH iz 1990. godine (39/90). Dokumenti koje je Univerzitet «Džemal Bijedić» donio, koji se primjenjuju i koji su obavezne za sve članice Univerziteta «Džemal Bijedić» su: Statut Univerziteta «Džemal Bijedić» u Mostaru, Pravilnik o zajedničkim osnovama i mjerilima za utvrđivanje plaća i drugih ličnih primanja radnika Univerziteta «Džemal Bijedić» u Mostaru, Pravilnik o radnim odnosima zaposlenika na Univerzitetu «Džemal Bijedić» u Mostaru, Pravilnik o radu univerzitetske biblioteke, Pravilnik o minimalnim uslovima i postupku imenovanja u nastavna i saradnička zvanja na Univerzitetu «Džemal Bijedić» u Mostaru i Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji u Sekretarijatu Univerziteta «Džemal Bijedić». Nažalost, većina pobrojanih pravilnika se ne koristi od strane članica Univerziteta. Pored pravilnika na Univerzitetu «Džemal Bijedić» u Mostaru (zajedničko za sve članice Univerziteta) se primjenjuju i određeni poslovnici: Poslovnik o radu Nastavno-naučnog vijeća Univerziteta, Poslovnik o radu Savjeta Univerziteta i drugi poslovnici o radu ostalih organa Univerziteta «Džemal Bijedić». U cilju jedinstvenih administrativnih procedura na Univerzitetu «Džemal Bijedić», a koje su također obavezne za sve članice Univerziteta se primjenjuju: Evidencija o praćenju nastave, a u fazi je realizacije projekt Jedinstvene studentske službe koji će nastojati unificirati sve administrativne raznolikosti na Univerzitetu «Džemal Bijedić» u Mostaru (na univerzitetskom nivou). Pored pravilnika i procedura koje su doneseni na univerzitetskom nvou i koji su obavezni za sve članice Univerziteta «Džemal Bijedić» u Mostaru, univerzitet ni na koji način ne utiče na dešavanja na fakultetima članicama Univerziteta «Džemal Bijedić» u Mostaru.

Elementi sistema kvaliteta na postoje i na fakultetima članicama Univerziteta i različito su razvijeni, odnosno u direktnoj su zavisnosti od "dobre volje” Dekana fakulteta i pojedinih profesora. Neki do elemenata sistema osiguranja na pojedinim fakultetima već postoje, kao što su:
• Analiza prolaznosti studenata
• Ankete – studentske evaluacije određenog predmeta i rada nastavnika
• Prolaznost studenata po predmetima
• Evidencija o ispitima, itd.

Pomenuti elementi osiguranja kvaliteta na fakultetima Univerziteta «Džemal Bijedić» u Mostaru se razlikuju od predmeta do predmeta, a da ne govorimo od fakulteta do fakulteta ili o univerzitetskom nivou. Dakle, Univerzitet «Džemal Bijedić» struktiuran na ovaj način i bez modernijeg Zakona o visokom obrazovanju, koji bi bio u skladu sa modernim tokovima u evropskom i svjetskom visokom obrazovanju, posjeduje određene elemente sistema kvaliteta.

Uloga studenata u osiguranju kvaliteta, kao uostalom i u svim modernim tokovima u visokom obrazovanju (prvenstveno u Bolonjskom procesu) je od izuzetne važnosti. Predstavnici studenata na Unierzitetu «Džemal Bijedić» su prisutni u svim tijelima Univerziteta: u Savjetu Univerziteta, u Nastavno-naučnom vijeću Univerziteta, u raznim komisijama, timovima i radnim tijelima na univerzitetskom nivou. Organizacija Univerziteta, nepostojanje Zakona o studentskom organizovanju, nepostojanje Zakona o studentskom standardu uz nepostojanje Zakona o visokom obrazovanju, dodatno usložnjavaju problem učešća studenata u organima upravljanja i odlučivanja na fakultetima članicama Univerziteta «Džemal Bijedić» u Mostaru. Nejednak je broj studenata i procentualna zastupljenost studenata u organima odlučivanja na Fakultetima. Dolazi do gubitka komunikacije između Uniije studenata (krovne organizacije studenata na Univerzitetu «Džemal Bijedić») i predstavnika studenata u fakultetskim vijećima, se se sistem unija studenata kao udruženja građana (a ne kao posebne interesne grupe) pokazao neuspješnim i neefikasnim u zaštiti prava i interesa studenata na Univerzitetu «Džemal Bijedić» u Mostaru. Zasigurno je ovo jedan od razloga studentske apatije i nezainteresovanosti za uključivanje u tijela upravljanja i odlučivanja, bilo na nivou odsjeka/fakulteta ili kroz Uniju studenata, na univerzitetskom nivou.

Referent
Alim Abazović