Od vremena pojave prava na čast i ugled u nauci pa do danas, prati ih čitav niz spornih i različito rješavanih pitanja, počevši od dileme da li je pravo na čast i ugled samostalno pravo ili je podvrsta prava na duševni integritet, da li je, s obzirom da se kod povrede prava na čast i ugled ne može uspostaviti ranije stanje, odnosno ne mogu u potpunosti eliminirati posljedice učinjenje povrede, dosuđivanje novčane naknade nematerijalne štete opravdano, da li pravo na naknadu štete pripada i pravnoj osobi, da li je pravo na odgovor istovremeno i obaveza oštećenog, da li se pojedini nematerijalni oblici satisfakcije mogu kumulirati, koja se mjerila uzimaju pri procjeni visine novčane naknade neimovinske štete, kako se šteta nastala povredom časti i ugleda dokazuje, da li je zaštita časti i ugleda umrlog lično pravo umrlog ili posebno lično pravo srodnika, da li se pravo na naknadu može cedirati, koje okolnosti opravdavaju isključenje odgovornosti za klevetu i sl.
O ovakvim se i sličnim važnim dogmatskopravnim pitanjima još spori i ne može se tvrditi da su neka stajališta sasvim prevladala, pa će predmet istraživanja biti pokušaj da se pobliže elaboriraju teoretski i praktični aspekti zaštite časti i ugleda u okviru građanskog prava u cilju iznalaženja optimalne konstrukcije njihove pravne zaštite.
Posebno će se prikazati u kojem se pravcu kreće sudska praksa u nastojanjima da se što djelotvornije zaštite ova prava ličnosti, te u kojoj je mjeri praksa domaćih sudova usklađena sa praksom Evropskog suda za ljudska prava, kako u pogledu kriterija koje sudovi uzimaju pri procjeni je li došlo do povrede časti i ugleda, tako i u pogledu rješavanja antinomije prava na izražavanje mišljenja i prava na čast i ugled, odnosno pitanja kada se i u kojim okolnostima kojem od ova dva prava daje prednost.
Naročita pažnja će biti posvećena pretpostavkama za odgovornost i oslobođenje od odgovornosti, kao i okolnostima o kojim ovisi odmjeravanje odnosno dosuđivanje naknade štete zbog povrede časti i ugleda.
Posebno će se elaborirati specifičnosti štete nanesene ugledu i časti putem sredstava javnog informisanja, s obzirom da zbog tih specifičnosti ovo pitanje iziskuje modificiran pristup.
Dakle, predmet ovog naučno - istraživačkog projekta je domaća sudska praksa, s obzirom na činjenicu da je Zakon o zaštiti od klevete FBiH donesen prije tačno deset godina, odnosno Zakon o zaštiti od klevete Republike Srpske prije jedanaest godina. Pored općih stavova ujednačenih u dosadašnjoj sudskoj praksi, analiziraće se i konkretni slučajevi čija obrazloženja daju jasan uvid u stavove bosanskohercegovačke judikature. Posebno će se istražiti broj presuda u građanskim predmetima prije, i u periodu nakon donošenja Zakona o zaštiti od klevete FBiH 2002. godine, kako bi se utvrdile posljedice dekriminalizacije ovog instituta u našoj zemlji. Na osnovu uvida u presude će se napraviti analiza okolnosti konkretnih slučajeva koje po nahođenju sudova opravdavaju naknadu, oblika popravljanja štete u slučajevima povrede prava na čast i ugled za koje se sudovi najčešće opredjeljuju, te načina dokazivanja i odmjeravanja visine štete u praksi.
Na osnovu dobijenih podataka izvešće se i zaključak da li pravosuđe primjereno odgovara na izazove i potrebe koje nameće sve učestalija povreda časti i ugleda u Bosni i Hercegovini. Analizom tužbi će se nastojati utvrditi koje su izjave, natpisi, izvještaji dali povod za pokretanje sudskog postupka, kako bi se zaključilo šta se to u bosanskohercegovačkom društvu u skladu s našim moralom i shvatanjima smatra povredom časti i ugleda. Obradom sudske prakse iz različitih razdoblja nastojaće se izvesti zaključak o tome kako se svijest o potrebi zaštite ovih prava mijenjala, odnosno kakav je odnos konkretnih društvenih okolnosti i primjene normi obligacionog prava.
Na osnovu frekventnosti objava ispravki, odgovora i izvinjenja u domaćim medijima zasnovane na podacima iz izvještaja Vijeća za štampu Bosne i Hercegovine, statistički će se prikazati primjena i učestalost nenovčanih oblika naknade štete u štampanim medijima u BiH. Cilj je izvesti zaključak o djelotvornosti samoregulacije, odnosno utvrditi u kojoj mjeri ista doprinosi postizanju profesionalnih standarda novinarstva.
Sudovi su obavezni da na početku spora za slučajeve klevete potaknu medijaciju, pa je važno sagledati i ulogu i dosadašnju praksu Vijeća za štampu BiH kao medijatora. Ukazaće se na činjenicu da vansudsko rješavanje ovakvih sporova ima brojne prednosti za oštećenog jer omogućava da se naknada dobije brže (kada je oštećenom i najpotrebnija), bez potrebe parničenja i uz uvažavanje načela ekonomičnosti (ušteda na sudskim troškovima i kamatama).
Članovi projektnog tima:
dr. Maja Čolaković
mr. Lana Bubalo
dipl.iur. Sunčica Vejzović